Kopriva
Urtica dioica
Koristi se:
Za povećanje hemoglobina, zaustavljenje krvarenja, čišćenje krvi,
smanjenje holesterola, kod upale svih unutrašnjih organa, za jačanje organizma,
protiv peruti.
Upotreba:
Jedna kašika usitnjene biljke, preliti sa 100ml vrele vode. Posle
20 minuta ocediti i piti.
Dragica Milšević
381 (0) 62 1133208
Kopriva
Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
| Kopriva | ||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Urtica dioica subsp. dioica
| ||||||||||||||
| Status zaštite | ||||||||||||||
| Sistematika | ||||||||||||||
| ||||||||||||||
| Urtica dioica Carl Linné | ||||||||||||||
| Područje života | ||||||||||||||
Kopriva (lat. Urtica dioica) je vrsta samonikle jestive biljke roda Urtica koja raste na zapuštenim mjestima kao korov. Raste u Europi, Aziji, Africi i Sjevernoj Americi.
Sadržaj/Садржај
[sakrij/сакриј]Opis[uredi - уреди | uredi izvor]
Kopriva je dvodomna zeljasta višegodišnja biljka. Stabljika je uspravna i doseže visinu do 150 cm, a listovi su dugi od 3 do 15 cm. Listovi srcolikog oblika se nalaze na kratkim peteljkama i imaju kratke dlačice.Korijen joj je poprilično velik. Listovi i peteljke su pokriveni žarnicama, i zbog toga ih je jako neugodno dodirnuti, jer izliju oštar sok na kožu. Cvjetovi koprive su zeleni i neugledni. Kopriva ima ljekovita svojstva. Cvijeta od proljeća do jeseni, a za vrijeme zime ostaje u zemlji.
Taksonomija[uredi - уреди | uredi izvor]
Oko taksonomije ove biljke vrlo su se često vodile rasprave, i stariji izvori nude različite sistematske nazive za njezine podvrste. Nekada je bilo prihvaćeno više vrsta nego danas. Međutim, danas postoji pet jasnih podvrsta, nekad klasificiranih kao odvojene vrste. To su:
- U. dioica dioica - Europa, Azija, Sjeverna Afrika.
- U. dioica galeopsifolia - Europa, ponekad poznata i kao Urtica galeopsifolia.
- U. dioica afghanica - jugozapadna i središnja Azija (Gazaneh u Iranu).
- U. dioica gansuensis. istočna Azija (Kina).
- U. dioica gracilis - Sjeverna Amerika.
- U. dioica olosericea - Sjeverna Amerika.
Rasprostranjenost[uredi - уреди | uredi izvor]
Kopriva je izobilna u sjevernoj Europi i velikom dijelu Azije, te se obično nalazi na selu. Manje je udomaćena u južnoj Europi i sjevernoj Africi, gdje je ograničena zbog svoje potrebe za vlažnim tlom. U Sjevernoj Americi je široko rasprostranjena u Kanadi i SAD-u, gdje je utvrđena u svakoj državi osim Havaja i također se može naći u najsjevernijem Meksiku. Raste u izobilju na pacifičkom sjeverozapadu, posebno na mjestima gdje je velika godišnja količina kiše. U Sjevernoj Americi daleko je manje udomaćena nego u sjevernoj Europi. Europska podvrsta, U. dioica dioica uvedena je u Sjevernu i Južnu Ameriku.
U Velikoj Britaniji kopriva ima veliku povezanost s ljudskim naseljima i zgradama. Prisutnost koprive može ukazati na to da je zgrada dugo bila napuštena. Ljudski i životinjski otpad može biti odgovoran za povišenje razine dušika i fosfata u tlu, te tako osigurava odlično okruženje za koprivu.
Ekologija[uredi - уреди | uredi izvor]
Kopriva služi kao odlična hrana ličinkama nekih vrsta leptira, kao što je danje paunče[1] ili mala riđa. Također je i hrana mnogim vrstama moljaca. Korijen je nekad pojeden od strane hmeljovog korjenara.
Ljekovita svojstva i druge koristi[uredi - уреди | uredi izvor]
Koprivu su stari Grci koristili za masažu protiv reumatskih bolova. Kopriva poboljšava rad probavnog sustava. Sadrži kalcij, kalij, željezo, fosfor, vitamine C i A i organske kiseline. Također, u koprivi se nalaze i flavonoidi koji dobro djeluju na rad organizma. Ekstrakt korijena ima mnogo željeza, koristi se protiv opadanja kose i pozitivno utječe na krv[2]. Od koprive se često priprema čaj i sok te koristi se često u kuhinji. Djeluje kao diuretik iantihemoragik.Kopriva je i jedna od rijetkih biljaka bogatih titanijem.
Bez obzira na ljekovita svojstva, kopriva se ne konzumira svježa jer ponekad mogu nastupiti problemi sa probavnim sustavom i crvenilo kože. Osim što štiti od bolesti, kopriva može suzbiti lisne uši koje su veliki nametnik voću. Koprive se često koriste kao hrana zečevima i svinjama. Kopriva se koristi i u prehrambenoj industriji, npr. u proizvodnji sira yarga, te začinjene varijante gouda sira. Kopriva može poslužiti za pripremanje raznih jela, a u sjevernoj Europi često jedu juhu od koprive.
Korijen koprive se koristi za dobivanje žute boje, a iz lišća može se dobiti žućkasto-zelena boja[3]. Kopriva sadrži likasta vlakna, pa se često koristi i u tekstilnoj industriji. Za razliku od pamuka, raste jednostavno, bez pesticida, no njezina vlakna su dosta hrapavija[4].
Kultura i povijest[uredi - уреди | uredi izvor]
Tkanina napravljena od koprive je nađena na lokacijama na kojima su živjeli ljudi iz brončanog doba[5]. Dobar dio njemačke uniforme iz prvog svijetskog rata bio je od tkanine izrađene od koprivinih vlakana.Koprivu su koristili i stari Rimljani kao hranu i lijek. Siromašni ljudi bi je često jeli u proljeće. U germanskoj mitologiji, kopriva je bila simbol boga munje. Prema narodnom vjerovanju, munja nikada neće udariti u koprivu, i od toga dolazi poslovica: Neće grom u koprive[6]. Postoji mit da kad kokoši jedu sušene koprive, poveća se broj izlegnutih jaja[7].
Koprive se tradicionalno beru na Veliki Četvrtak i Veliki Petak. U knjizi Hansa Christiana Andersena "De vilde svaner" se spominje kako je princeza morala satkati kaput od kopriva da bi razbila urok bačen na njezinu braću. U Ujedinjenom Kraljevstvu se od 1986. održava Stinging Nettle Eating Championship, natjecanje u jedenju kopriva[8].
Нема коментара:
Постави коментар