Mlečika | Svilovina

Mlečika | Svilovina

Epilobium parviflorum

Koristi se:

Smanjuje uvećanje prostate ili preventivno ne dozvoljava uvećanje prostate.

Upotreba:

Jednu kašičicu usitnjene biljke preliti sa 100ml vrele vode, ocediti posle 15 minuta i piti ne zaslađeno, jedanput dnevno.

Dragica Milšević

381 (0) 62 1133208

Mala mlečika

Drugi nazivi: Sitnocvetna mlečika.
Latinski naziv: Epilobium parviflorum 

Opis biljke. Biljka visine 0,7-1m. Cvetovi sitni i crvenkaste, bledoroza ili gotovo bele boje. Smešteni su na duguljastim uskim semenim mahunama nalik na zakivke, iz kojih, kada se raspuknu, vrcaju semenke obrasle belim vunastim dlačicama.

Stanište. U brdima, na šumskim stazama, na rubovima potoka i ogolelim padinama, u mnogim baštama, među jagodama, povrćem i ukrasnim biljkama.

Upotrebljivi delovi biljke. Stabljika sa listovima i cvetovima.

Hemijski sastav. Flavonoidi, tanini, fitosteroli.

Lekovito delovanje. Daje dobre rezultate u lečenju bolesti prostate i mokraćne bešike.

Način upotrebe. Pripremanje čaja: jedna puna mala kašika popari se sa četvrt litre vode i ostavi da odstoji kratko vreme.

Podubica

Teucrium chamaedrys

Koristi se:

Za lečenje žuči, jačanje apetita, otklanjanje gorušice, malokrvnosti, slabosti, protiv bolesti jetra i creva.

Upotreba:

Dve do tri (2-3) grančice biljke se preliju sa 100ml vrele vode. Posle 15 minuta ocediti i piti ne zaslađen čaj u gutljajima pre jela.

Dragica Milšević

381 (0) 62 1133208

Podubica

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

? Podubica
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Plantae (nesvrstani) Eudicots (nesvrstani) Asterids Red: Lamiales Porodica: Lamiaceae Rod: Teucrium Vrsta: T. chamaedrys
Dvojno ime
Teucrium chamaedrys L.
Područje života

Podubica (Teucrium chamaedrys), poznata još i kao dubačac, dubčica, zubatac, je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice usnjača (Lamiaceae ili Labiatae). Raste na suhim, kamenitim i travnatim predjelima, pored šibljaka i listopadnih šuma do 2000 m nadmorske visine.

Sadržaj/Садржај

  [sakrij/сакриј] 

• 1Sastav
• 2Upotreba
• 3Literatura
• 4Vanjske poveznice

Sastav[uredi - уреди | uredi izvor]

Ljekovita svojstva posjeduje nadzemni dio biljke u cvjetu (Teucrii herba) koji se sakuplja na početku cvjetanja i suši u hladu na promaji, da zadrži prirodnu boju. Podubica sadrži:

• gorke neotrovne tvari
• tanine
• eterično ulje (male količine)
• saponizide (marubin, holin i dr.)

Njen kemijski sastav još nije dovoljno poznat.

Upotreba[uredi - уреди | uredi izvor]

Stimulira crijevni sustav, pospješuje znojenje, ima antimikrobno i protivzapaljensko djelovanje. Za vanjsku primjenu se koristi kao blago sredstvo za dezinfekciju. U narodnoj medicini se koristi prije svega kao sredstvo za poboljšanje apetita i opće jačanje organizma. Preporučuje se osobama koje su nedovoljno uhranjene ili boluju od kroničnog bronhitisa,reumatoidnog artritisa, kostobolje i dječjeg proljeva. Upotrebljava se u vidu čaja gorkog ukusa, tinkture (20 g suhe biljke i 100 ml jake rakije) ili praha.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

• Gostuški, R: Lečenje lekovitim biljem, Narodna knjiga, Beograd, 1979.
• Grlić, Lj: Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, August Cesarec, Zagreb, 1986.
• Djuk, A, Dž: Zelena apoteka, Politika, Beograd, 2005.
• Jančić, R: Lekovite biljke sa ključem za određivanje, Naučna knjiga, Beograd, 1990.
• Jančić, R: Botanika farmaceutika, Službeni list SCG, Beograd, 2004.
• Jančić, R: Sto naših najpoznatijih lekovitih biljaka, Naučna knjiga, Beograd, 1988.
• Kojić, M, Stamenković, V, Jovanović, D: Lekovite biljke jugoistične Srbije, ZUNS, Beograd 1998.
• Lakušić, D: Vodič kroz floru nacionalnog parka Kopaonik, JP Nacionalni park Kopaonik, Kopaonik, 1995.
• Marin, P, Tatić, B: Etimološki rečnik, NNK Internacional, Beograd, 2004.
• Mindel, E: Vitaminska biblija, FaMilet, 1997.
• Mišić Lj, Lakušić R: Livadske biljke, ZUNS Sarajevo, ZUNS Beograd , IP Svjetlost, 1990
• Stamenković, V: Naše neškodljive lekovite biljke, Trend, Leskovac
• Tucakov, J: Lečenje biljem, Rad, Beograd, 1984.

Podbel

Podbel

Tussilago farfara

Koristi se:

Otklanja kašalj, izbacuje šljajm, koristi se kod uboja i posekotina.

Upotreba:

Jedna kašičica usitnjene biljke prelije se sa 100ml hladne vode i zagreva do tačke strujenja. Ocediti posle 5 minuta i piti 7 dana.

Dragica Milšević

381 (0) 62 1133208

Podbel

Drugi nazivi: Konjski lopuh, kozja brada, repuh, marta, belo kopitnjakovo lišće, konjsko kopito.
Latinski naziv: Tussilago farfara 

Opis biljke. Višegodišnja zeljasta biljka sa razgranjenim korenom i podzemnim izdancima. Ima veći broj stabala koji su pokriveni ljuspastim, zelenim ili ružičastim listićima. Na vrhu stabaoceta je zlatnožuta cvast. Krupni, zeleni listovi na dugačkim drškama obrazuju se posle cvetanja.

Stanište. Na vlažnom zemljištu, ogolelim padinama, peščarama, u parlozima i na šutu.

Upotrebljivi delovi biljke. Cela biljka bez korena.

Hemijski sastav. Sadrži glikozide, saponine, karotenoide, polisaharide, eterično ulje,flavonoide, jabučnu, vinsku i askorbinsku kiselinu, makro i mikroelemente.

Lekovito delovanje. Podbel se koristi kao lek kod bronhijalne astme, promuklosti, katara disajnih organa. Pročišćava krv, otvara apetit, deluje protiv probavnih grčeva. Leči sveže i zagnojene rane, upale, otekline, upaljene vene.

Način upotrebe. Pripremanje čaja: 1 puna mala kašika cvetova (kasnije se cvetovi pomešaju sa listovima u jednakim delovima) prelije se sa četvrt litre ključale vode i ostavi da odstoji kratko vreme. Oblog: sveži listovi se izgnječe u kašu i stave se kao oblog. Inhalacija: puna velika kašika cvetova i listova prelije se vrelom vodom pa se para udiše ispod pamučne tkanine ili peškira. Kupka za noge: punu pregršt listova podbela popariti odgovarajućom količinom vode; ostaviti da odstoji kratko vreme. Sveži sok: sveže oprane listove iscediti u sokovniku.

Ranilist

Ranilist

Stachys officinalis

Koristi se:

Za zarastanje rana na koži i sluzokoži, otklanja neprijatan zadah iz usta, protiv groznice, gorušice, bronhitisa, asmatičnog kašlja, upale desnih. Ulazi u sastav mnogih čajeva.

Upotreba:

Jedna kašika ustinjene biljke, preliti sa 100ml vrele vode, ocediti posle 30 minuta i piti u gutljajima ne zaslađen.

Dragica Milšević

381 (0) 62 1133208

Stachys officinalis

From Wikipedia, the free encyclopedia

This article needs additional citations for verification. Please help improve this article by adding citations to reliable sources. Unsourced material may be challenged and removed. (June 2013) (Learn how and when to remove this template message)

Stachys officinalis
Scientific classification
Kingdom:	Plantae
(unranked):	Angiosperms
(unranked):	Eudicots
(unranked):	Asterids
Order:	Lamiales
Family:	Lamiaceae
Genus:	Stachys
Species:	S. officinalis
Binomial name
Stachys officinalis (L.) Trevis. ex Briq.
Synonyms
Betonica officinalis L.

Stachys officinalis is commonly known as common hedgenettle,^[1] betony, purple betony, wood betony, bishopwort, or bishop's wort. The French common name is betoine, and betoniein German. It is a perennial grassland herb growing to 1 to 2 feet tall.

Pliny (25, 8, 46, § 84) calls the plant both betonica and vettonica, claiming that the Vettones used it as a herbal medicine. The word stachys comes from the Greek, meaning "an ear of grain," and refers to the fact that the inflorescence is often a spike.

Contents

  [hide] 

• 1Description
• 2Culture
  • 2.1Folklore
  • 2.2Herbal use
• 3References

Description[edit]

Stachys officinalis is a perennial grassland herb growing to 30 to 60 cm (1 to 2 ft) tall. Its leaves are stalked on upright stems, narrowly oval, with a heart-shaped base, with a somewhat wrinkled texture and toothed margins. The calyx is 5–7 mm long, with 5 teeth, edged with bristles. The corolla 1–1.5 cm long. Its upper lip flat, almost straight when seen from the side. Theanthers stick straight out. It flowers in mid summer from July to September, and is found in dry grassland, meadows and open woods in most of Europe, western Asia and North Africa. In theBritish Isles it is common in England and Wales, but rare in Ireland and northern Scotland.

The aerial parts contain phenylethanoid glycosides, (betonyosides A-F) and acetoside, acetoside isomer, campneosides II, forsythoside B and leucosceptoside B.^[2] The roots contain diterpene glycosides, betonicosides A-D and the diterpene, betonicolide.^[3]

Culture[edit]

Folklore[edit]

The first reference to Betony occurs in a work by the Roman physician Antonius Musa, who claimed it as effective against sorcery. It was planted in churchyards to prevent activity by ghosts.

The Anglo Saxon Herbal recommends its use to prevent bad dreams. ('frightful nocturnal goblins and terrible sights and dreams'). A Welsh charm prescribes:- to prevent dreaming, take the leaves of betony, and hang about your neck, or else drink the juice on going to bed.^[4]

Herbal use[edit]

The plant was commonly grown in physic gardens of apothecaries and monasteries for medicinal purposes.

An Italian proverb advises that you should "Sell your coat and buy Betony." While a Spanish compliment states, "He has as many virtues as Betony."

Betony was an ingredient of "Pistoja powder," an old remedy for arthritis and gout.^[5] It was also claimed to be effective against snake and dog bites, and was believed to be a cure for drunkenness. Richard E. Banks stated that you should "Eat betony or the powder thereof and you cannot be drunken that day."

John Gerard (1597) said that "It maketh a man to pisse well." While Nicholas Culpeper stated that, "...it preserves the liver and bodies of men from the danger of epidemical diseases, and from witchcraft also" and "...this is a precious herb, well worth keeping in your house." He also states that Betony is astrologically ruled by Jupiter and Aries.

Stachys officinalis (Betonica officinalis) has been used in traditional Austrian medicine internally as tea, or externally as compresses or baths for treatment of disorders of the respiratory tract, gastrointestinal tract, nervous system, skin and gynecological problems.

Modern herbalists prescribe betony to treat anxiety, gallstones, heartburn, high blood pressure, migraine and neuralgia, and to prevent sweating. It can also be used as an ointment for cuts and sores. Not all of these uses are supported by scientific evidence.

Razgon

Razgon

Veronica officinalis

Koristi se:

Za iškašljavanje sluzi i umirenja kašlja, kod zatvora, za čišćenje krvnih sudova, promuklosti, ekcema, za varenje, kod crevnih tegoba, katar želuca. Umiruje nervozu i daje miran san.

Upotreba:

Jednu kašiku usitnjene biljke preliti sa 250ml vrele vode, posle 5 minuta ocediti i piti 2-3 puta dnevno.

Dragica Milšević

381 (0) 62 1133208

ČESTOSLAVICA - Veronica officinalis

Drugi nazivi: šumska maljava verenica, verunika, dupcac, evropski caj, ljudska vernost, propinjaca, ranilist, stravna trava, trava od ušljame. Latinski naziv: Veronica officinalis Eng - Common Speedwell Gypsy weed Speedwell Veronica. 

Opis biljke: Cestoslavica je trajna zeljasta dlakava biljka, visoka 10—35 cm. Listovi su obratno jajasti, naspramni, sedeci (ili skoro), dlakavi, pepeljavozeleni i po obodu nazubljeni osim na bazi. Cvetovi su plavi (rede beli sa ružicastim žilicama) i udruženi u grozdaste cvasti. Cveta od maja do jula. Rizom puzi u zemlji i iz njega koso, delimicno poleglo izbija stablo.Kada su Rimljani zaposeli sever Evrope i tamo otkrili cestoslavicu, nazvali su je „lekom sveta". Njene lekovite mošci su se tako brzo proslavile, da su ušle i u poslovicu. Kad bi Rimljanin hteo da oda priznanje i pohvali neku znacajnu licnost, rekao bi za nju da ima „toliko dobrih osobina, kao cenjena trava veronika". Njen cvet, koji se koristi kao lek, ima latice koje opadaju i na najmanji dodir. Nemci su duhovito nazvali ovaj cvet „muška vernost" (Mannentreu). Cestoslavica je izvanredno sredstvo za cišcenje krvi, a samim tim leci i kožne bolesti. Pomešana sa svežim koprivinim vršcima, u stanju je da izleci cak i hronicni egzem. Delotvorna je kod starackog svraba, tu joj skoro nema premca. . .
Stanište: Raste po vlažnim mestima i šumama do 1.000 m nadmorske visine. Ukusa je gorkog i pomalo oporog. .. . 

Lekoviti deo biljke: Upotrebljava se biljka u cvetu (Veronicae herba). Sadrži tanina, nepoznat alkaloid, nekoliko heterozida , saponozid, gorke materije, manitola, voska, organskih kiselina, etarskog ulja i šecera. 

Lekovito delovanje: .

Cestolavica je narodni lek za lecenje raznih bolesti.
1. Za lakše iskašljavanje sluzi (katar): po 30 g razgona, podbela i moraca i 10 g korena ljubicice se pomeša. Tri supene kašike smeše popari se sa pola litra kljucale vode, poklopi i posle 2 sata ocedi, zasladi medom i pije toplo svaka 2 sata po l kašika.

2. Za umirivanje napada kašlja (protiv nadraženja, zacenjivanja): po 20 g razgona, cveta sleza i podbela, name i miloduha se pomeša, pa se po stupi kao pod 1. 3. Protiv zatvora: po 30 g lišca belog jasena i suvih šljiva i po 20 g razgona i sladica se pomeša. Dve supene kašike smeše kuva se 15 minuta u 400 g vode, ostavi 2 sata d pola popije izjutra, a pola uvece. 

Potpomaže i olakšava varenje i rad creva, a sprecava i proliv. Za umne radnike prava je blagodat ako pred spavanje popiju šolju caja od ovog cveta. On jaca memoriju i pomaže protiv vrtoglavice, deluje umirujuce. Otklanja i pojave „blokade memorije". Kad se pomeša sa celerovim korenom, deluje protiv nervne slabosti i odlicno je sredstvo protiv depresije. Njeno polje delovanja se prostire i na reumatske bolesti, gde je vrlo efikasna, leci i pesak u bešici, kao i žuticu. Svež sok takode leci egzeme, a tinktura deluje protiv kostobolje. Zbog svih navedenih osobina, svako bi trebalo da napravi cajnu kuru jednom godišnje. Ona deluje kao preventiva protiv zakrcenja krvnih sudova i daje telu elasticnost. Caj: 1 kašcicu trave preliti sa 1/4 l kljucale vode i pustiti da odstoji krace vreme. Svež sok: oprati sveže cvetove i još mokre odmah iscediti. Cuva se u boci u hladnjaku. Pije se protiv egzema jedna kašicica 2-3 puta dnevno. Tinktura: dve pune kašike veronike u cvetu, usitnjene, staviti u 1 litar rakije i držati na suncu 2 nedelje.